lauda

lauda (tal. < lat. laus, genitiv laudis: pohvala), pučka religiozna pjesma nastala u XIII. st. u Italiji iz srednjovjekovnih latinskih crkvenih himana. Za procvat laude (XIII–XV. st.) zaslužno je djelovanje fratarskih bratovština, posebno umbrijskih flagelanata. Uz lirsku laudu, već potkraj XIII. st. postojala je i dramska lauda (laus drammatica), složena višeglasna dramatizacija liturgijskih tema, iz koje je u XV. st. nastala religiozna drama (sacra rappresentazione). Najstarija je sačuvana lauda Pjesma stvorenja (Cantico delle creature, zvana i Pjesma bratu Suncu – Cantico di frate Sole) sv. Franje Asiškoga (1224). U umjetničkoj književnosti značajan je opus lauda ostavio Jacopone da Todi. Pod talijanskim utjecajem laude su pjevane i u Dalmaciji, a najpoznatija je Šibenska molitva (Gospina pohvala) iz XIV. st.